Kao i svake godine od 2012. naovamo, Oxfam je i početkom ove objavio podatke o globalnoj nejednakosti. Ta međunarodna konfederacija humanitarnih ogranizacija čiji je proklamirani cilj suzbijanje nejednakost i siromaštva na globalnoj razini, podastiranjem tih rezultata uvijek zadobije priličnu medijsku pažnju. Ponajviše zato što su rezultati naprosto uvijek “atraktivni”. A ove godine, tj. danas, objava je koincidirala s početkom Svjetskog foruma u Davosu, protokolarne manifestacije na kojoj se okupljaju najbogatiji i najmoćniji ljudi svijeta.

Da nejednakost zadobija alarmantne razmjere, svjedoči i činjenica da je jedna od službenih središnjih tema bila u Davosu lani, a bit će i ove godine. A u tim raspravama na okruglim stolovima u švicarskom gradiću sigurno će se osvrnuti i na ovogodišnje Oxfamove podatke. Pa što kažu? Izdvojimo dva najupečatljivija. Prvi kaže da je od svog stvorenog bogatstva na svijetu čak 82% išlo u ruke 1% najbogatijih, dok polovica svjetske populacije u toj raspodjeli nije dobila naprosto ništa.

Prigovori i odgovori

Drugi, medijski najiščekivaniji podatak, glasi: 42 čovjeka na svijetu drže u svojim rukama isto onoliko bogatstva kao i siromašnija polovica čovječanstva, njih 3,7 milijardi. Također, ako usporedimo s prošlogodišnjim rezultatima, zamjetan je trend rasta nejednakosti. No, tu dolazimo i do problema metodološkog izračuna koji često kritičari, mahom glasnogovornici ovih najbogatijih, spočitavaju Oxfamu. Naime, lani su iz Oxfama objavili da samo 8 ljudi na svijetu posjeduje istu količinu bogatstva kao i donja polovica, no ubrzo su se ispravili i obznanili da je zapravo riječ od 61 čovjeku.

Premda se na prvu čini kao velika greška, naprosto je cinično otpisivati istraživanje u kontekstu ovako skandaloznih omjera. Ipak, treba napomenuti da metodologija ima svojih ograničenja. Sagledavaju se isključivo vlasništvo i imovina, minus dugovi. Prihodi i plaće ne ulaze u kalkulaciju. Pa se onda, naprimjer, kao najučestaliji prigovor pojavljuje slučaj visokokvalificiranog radnika u SAD-u koji ima visoku plaću, ali visoki studentski dug, pa ulazi u skupinu najsiromašnijih. No, taj prigovor se ne čini dalekosežnim, jer se, kako su odgovorili iz Oxfama, isključivanjem ljudi s visokim primanjima i trenutnom visokom zaduženošću, ostaje na broju od 128 milijardera naspram pola svijeta.

Oxfam svoje izračune temelji na statistikama Forbesa i Credit Suisse Banka. Pored nekih metodoloških manjkavosti, od kojih možemo još izdvojiti i slabo vođenje statistike u siromašnijim zemljama ili porezne evazije najbogatijih, izračuni su dovoljno uvjerljivi da ih možemo smatrati osnovanim polazištem za raspravu. A i za političku akciju.

 

Izvor: Bilten, autor: M.K.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email